Ljubav u kasabi

Jedna od Andrićevih višegradskih priča, ispričana u trećem licu, prvi put objavljena 1923. godine. Počinje panoramskim opisom: stešnjenost prostora kao da utiče na kolektivni karakter stanovništva kasabe. Sve je sporo, nepromenljivo i dugotrajno, bez uzbuđenja i bez strasti. Pa ipak, mada su i mesto i prilike za tako nešto sasvim nepodesne, i tu se jednom, kaže pripovedač: „javila ljubav: kad je Rifka zavoljela Ledenika“. Ledenik je avanturista, poreklom iz hrvatske plemićke familije, bivši austrijski poručnik koji se zbog raznih neprilika i novčanih dugova, preko veze, sklonio u Bosnu gde je postavljen za šumarskog kapetana u Bosni. Rifka je kći bogatog Jevrejina, trgovca, jedna od onih nestvarnih lepota koje Andrić sa fatalističkim prizvukom rado i često opisuje. Rifka je naglo i brzo od devojčice izrasla u devojku, cela kasaba joj se divi i za njom uzdiše. Ona se zagleda u Ledenika a ni prevejani Ledenik ne ostaje ravnodušan. Razmenjuju pisma i krišom se sastaju. Jevreji su uznemireni, traže načina da udaju Rifku, i da izbegnu sramotu. Ledenik piše poluironična, poluočajna pisma drugu iz vojničke službe. U pripoveci su, izdvojenim pismom, „navedena“ tri takva pisma. Uzbuđenje i pometnja dosegnu vrhunac kada se otkrije da se Rifka i Ledenik noću tajno sastaju i vode ljubav. Ledenika vlasti uklone iz kasabe, a Rifku roditelji zaključaju u kuću namerni da je što skorije udaju negde u Bijeljinu. Rifka pati. Jedne noći beži od nadzora i sa mosta se baca u vodu. Nađu je sutradan, utopljenu i načetu. U kasabi, tog leta, posle Rifkine smrti, zavlada nezapamćena suša. Kako ne pomogoše molitve, ni pravoslavne ni muhamedanske, krenu glas da će kiša pasti tek ako se Rifka ponovo baci u vodu ili ako joj se u grob saspe sedam vedara vode. Posle većanja, grupa meštana zalije joj grob, ali kiša ni tada ne pade. Kasaba potone u tešku depresiju. Pored Milana Glasinčanina koji je prevodio ljude u noćnom obredu zalivanja Rifkinog groba, pomahnitaše i dva Turčina. Tek pred sam kraj leta udari vetar i obilna kiša. Kasaba živnu, Ledenika premestiše u Sarajevo. Priča završava opisom pojave nove lepotice, kćeri Perka opančara, kojoj se, prema običaju, divi cela kasaba.

 

Pripovetke

[Opšti pogled] [Put Alije Đerzeleza] [Ćorkan i Švabica] [Za logorovanja] [Ljubav u kasabi]
[Mustafa Madžar] [U musafirhani] [Most na Žepi] [Mara milosnica] [Anikina vremena] [Žeđ]
[Mila i Prelac] [Smrt u Sinanovoj tekiji] [Trup] [Čaša] [Pismo iz 1920. godine] [Zlostavljanje]
[Priča o vezirovom slonu] [Kuća na osami] [Zeko] [Bife „Titanik“] [Znakovi] [Nemirna godina] [Žena na kamenu]
[Igra] [Panorama] [Letovanje na jugu] [Jelena, žena koje nema]

 

Copyright © Zadužbina Ive Andrića; Predsednik Upravnog odbora: akademik Miroslav Pantić
Autori tekstova: mr Žaneta Đukić Perišić, Biljana Đorđević, dr Mihajlo Pantić
Design: Ljubiša Đukić
Webmaster: Branislav Mironja & LINK group